NEOKATEKUMENSKI PUT
Narav Neokatekumenskog puta definirao je, Njegova Svetost, Ivan Pavao II. kada je napisao:
„Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije valjane za društvo i za današnja vremena“.
Neokatekumenski put je na službu Biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja kršćanske inicijacije i permanentnog odgoja vjere.
Neokatekumenski put je započeo 1964. godine među barakašima Palomeras Altasa u Madridu, djelovanjem gospodina Francisca Joséa (Kika) Gómeza Argüella i gospođice Carmen Hernández, koji su, na traženje tih istih siromaha s kojima su živjeli, započeli naviještati im evanđelje Isusa Krista. Tijekom vremena ova se kérygma konkretizirala u katehetsku sintezu utemeljenu na tronogu: “Riječ Božja – Liturgija – Zajednica”, sa svrhom dovođenja osoba do bratskog zajedništva i zrele vjere.
Po nadahnuću Blažene Djevice Marije i po uzoru na sv. Nazaretsku Obitelj, Neokatekumenski put je koncilska stvarnost i plod djelovanja Duha Svetoga u Katoličkoj Crkvi. Do danas se proširio u više od 900 biskupija u 105 zemalja, s preko 20 tisuća zajednica u 6000 župa.NEOKATEKUMENSKI PUT U HRVATSKOJ
Započeo je u Hrvatskoj 1977. godine zahvaljujući katehistima itinerantima vlč. Giacomu Raineriu, Luciji Toso i Giorgiu Carnelosu iz Italije. Tada su došli u Split pozvani od oca Ljudevita Gregova kako bi započeli kateheze u župi sv. Obitelji. Mons. Frane Franić tada ih je primio mudro i velikodušno. Možemo reći da je splitski nadbiskup Franić bio vrata Neokatekumenskog puta za Hrvatsku i sve ostale susjedne zemlje.
“Kad bih mogla biti primjer sa svojim životom…”
Glavni grad Ukrajine bio je domaćin susreta na kojem su sudjelovali sudionici zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza i Poljske
Zahvala Bogu za pedeset godina svećeničkog ređenja
U subotu, 30. ožujka 2019. u Pazinu je proslavljena četrdeseta obljetnica Neokatekumenskog puta u Porečkoj i Pulskoj biskupiji
„Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga“ – rekao je papa Franjo na misi u Domu svete Marte.Na kraju mise uputio je srdačne čestitke Kiku Argüellu, osnivaču Neokatekumenskog puta, za njegov 80. rođendan i zahvalio mu za apostolsku revnost kojom radi za Crkvu.
“Draga braćo i sestre, dobar dan!
Sretan sam što vas susrećem i što s vama mogu reći: Hvala! Hvala Bogu, a također i vama, iznad svega onima koji su dugo putovali da budu ovdje. Hvala za vaš “da“ koji ste izrekli, jer ste prihvatili Gospodinov poziv da živite evanđelje i da evangelizirate. Također, veliko hvala onima koji su započeli Neokatekumenski put prije pedeset godina”.
Gđa. Rina Matijević, članica Neokatekumenskog puta podsjetila je sve okupljene na same početke. Prva njihova zajednica u gradu Splitu oformljena je 11. prosinca 1977. To je ujedno bila i prva zajednicu u Hrvatskoj, odnosno u komunističkoj Jugoslaviji i, osim Poljske u kojoj je zajednica rođena koju god prije splitske, prva u tadašnjem komunističkom svijetu.
Francisco (Kiko) Argüello, slikar, rođen u Léonu (Španjolska), i Carmen Hernández, diplomirana kemičarka, formirana u Institutu Misioneras de Cristo Jesús, 1964. god. susreli su se među barakašima Palomerasa Altasa, u predgrađu Madrida. Nakon tri godine, u tom ambijentu, uglavnom sastavljenom od siromaha, oblikovala se kerigmatsko-katehetska sinteza, koja će, podržana Riječju Božjom, Liturgijom i iskustvom zajedništva, na tragu II. vatikanskog sabora, postati temelj onoga što će Neokatekumenski put nositi u cijeli svijet.
Neokatekumenski put potvrđen je u novim Statutima kao model pokrsnog katekumenata koji se ostvaruje pod ravnanjem dijecezanskog biskupa ili, kako ga je definirao Ivan Pavao II. u riječima koje su prenijete u članak 1. teksta Statuta, kao “itinerarij katoličke formacije”: program formacije osobe za kršćanski život, ponajprije na katehetskim i liturgijskim temeljima, koji se ostvaruje u zajednici i provodi sukladno specifičnim ritmovima i metodama.
…”priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena. Stoga žarko želim, da braća u episkopatu vrednuju i pomažu – zajedno sa svojim prezbiterima – ovo djelo nove evangelizacije, kako bi se ono ostvarilo prema smjernicama predloženim od njegovih inicijatora, u duhu služenja mjesnom ordinariju i zajedništva s njime te u kontekstu jedinstva mjesne Crkve sa sveopćom Crkvom”.
