NEOKATEKUMENSKI PUT
Narav Neokatekumenskog puta definirao je, Njegova Svetost, Ivan Pavao II. kada je napisao:
„Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije valjane za društvo i za današnja vremena“.
Neokatekumenski put je na službu Biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja kršćanske inicijacije i permanentnog odgoja vjere.
Neokatekumenski put je započeo 1964. godine među barakašima Palomeras Altasa u Madridu, djelovanjem gospodina Francisca Joséa (Kika) Gómeza Argüella i gospođice Carmen Hernández, koji su, na traženje tih istih siromaha s kojima su živjeli, započeli naviještati im evanđelje Isusa Krista. Tijekom vremena ova se kérygma konkretizirala u katehetsku sintezu utemeljenu na tronogu: “Riječ Božja – Liturgija – Zajednica”, sa svrhom dovođenja osoba do bratskog zajedništva i zrele vjere.
Po nadahnuću Blažene Djevice Marije i po uzoru na sv. Nazaretsku Obitelj, Neokatekumenski put je koncilska stvarnost i plod djelovanja Duha Svetoga u Katoličkoj Crkvi. Do danas se proširio u više od 900 biskupija u 105 zemalja, s preko 20 tisuća zajednica u 6000 župa.NEOKATEKUMENSKI PUT U HRVATSKOJ
Započeo je u Hrvatskoj 1977. godine zahvaljujući katehistima itinerantima vlč. Giacomu Raineriu, Luciji Toso i Giorgiu Carnelosu iz Italije. Tada su došli u Split pozvani od oca Ljudevita Gregova kako bi započeli kateheze u župi sv. Obitelji. Mons. Frane Franić tada ih je primio mudro i velikodušno. Možemo reći da je splitski nadbiskup Franić bio vrata Neokatekumenskog puta za Hrvatsku i sve ostale susjedne zemlje.
„Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga“ – rekao je papa Franjo na misi u Domu svete Marte.Na kraju mise uputio je srdačne čestitke Kiku Argüellu, osnivaču Neokatekumenskog puta, za njegov 80. rođendan i zahvalio mu za apostolsku revnost kojom radi za Crkvu.
Francisco (Kiko) Argüello, slikar, rođen u Léonu (Španjolska), i Carmen Hernández, diplomirana kemičarka, formirana u Institutu Misioneras de Cristo Jesús, 1964. god. susreli su se među barakašima Palomerasa Altasa, u predgrađu Madrida. Nakon tri godine, u tom ambijentu, uglavnom sastavljenom od siromaha, oblikovala se kerigmatsko-katehetska sinteza, koja će, podržana Riječju Božjom, Liturgijom i iskustvom zajedništva, na tragu II. vatikanskog sabora, postati temelj onoga što će Neokatekumenski put nositi u cijeli svijet.
Neokatekumenski put potvrđen je u novim Statutima kao model pokrsnog katekumenata koji se ostvaruje pod ravnanjem dijecezanskog biskupa ili, kako ga je definirao Ivan Pavao II. u riječima koje su prenijete u članak 1. teksta Statuta, kao “itinerarij katoličke formacije”: program formacije osobe za kršćanski život, ponajprije na katehetskim i liturgijskim temeljima, koji se ostvaruje u zajednici i provodi sukladno specifičnim ritmovima i metodama.
“Draga braćo i sestre, dobar dan!
Sretan sam što vas susrećem i što s vama mogu reći: Hvala! Hvala Bogu, a također i vama, iznad svega onima koji su dugo putovali da budu ovdje. Hvala za vaš “da“ koji ste izrekli, jer ste prihvatili Gospodinov poziv da živite evanđelje i da evangelizirate. Također, veliko hvala onima koji su započeli Neokatekumenski put prije pedeset godina”.
…”priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena. Stoga žarko želim, da braća u episkopatu vrednuju i pomažu – zajedno sa svojim prezbiterima – ovo djelo nove evangelizacije, kako bi se ono ostvarilo prema smjernicama predloženim od njegovih inicijatora, u duhu služenja mjesnom ordinariju i zajedništva s njime te u kontekstu jedinstva mjesne Crkve sa sveopćom Crkvom”.
“Neokatekumenski put pomaže obnovi i učvršćivanju kršćanske inicijacije u župama i biskupijama, promičući postupno i radikalno ponovno otkrivanje bogatstva krštenja, pomažući da se kuša božanski život, nebeski život koji je Gospodin započeo svojim utjelovljenjem, svojim dolaskom među nas, svojim rođenjem kao jedan od nas. Taj Božji dar svojoj Crkvi stavlja se “biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja kršćanske inicijacije i permanentnog odgoja u vjeri”.
