PRIVATNA AUDIJENCIJA PAPE IVANA PAVLA II.: SLANJE TRIDESET I ŠEST OBITELJI ZA “NOVU EVANGELIZACIJU”

PRIVATNA AUDIJENCIJA PAPE IVANA PAVLA II.: SLANJE TRIDESET I ŠEST OBITELJI ZA “NOVU EVANGELIZACIJU”

Castel Gandolfo (Rim), 27. prosinca 1987.

 

Trideset i šest obitelji Neokatekumenskog puta primilo je iz Papinih ruku raspelo koje će ih pratiti u misionarskim mjestima u koja će poći. Jednostavna svečanost uručenja bila je u Nedjelju ujutro, 27. prosinca u Castel Gandolfu, nakon uobičajenog marijanskog susreta Pape s vjernicima u molitvi Angelusa.

Prisutnim obiteljima, Papa se obratio slijedećim riječima: 

Predragi prijatelji, zahvaljujem vam za ovaj vaš posjet danas u Castel Gandolfu, na dan tako značajan za Božićne blagdane. Božić se slavi s velikim liturgijskim slavljem, također i s velikom radosti i sudjelovanjem naroda: ali možda nismo dovoljno svjesni onoga što je Božić.

Božić je početak jednog poslanja, božanskog poslanja među ljude. Bog koji se rađa kao Sin čovječji od žene, poslan je od Oca, od Oca nebeskoga, i rađa se da ispuni ovo poslanje. I odmah nakon Božića dolazi slavljenje današnjeg blagdana: Svete Obitelji. I to je vrlo značajno, to znači da ovo božansko poslanje, koje je postalo ljudsko po utjelovljenju Božje Riječi, ovo poslanje je povjereno na prvom mjestu obitelji.

Ja vidim u ovom susretu i u razvijanju vašeg Neokatekumenskog puta i  u misionarskom planu povjerenom raznim obiteljima – ne pojedinim osobama nego cijelim obiteljima – vidim izvršenje i ostvarenje ovog značajnog događaja koji pripada povijesti spasenja, povijesti božanskog poslanja u cijelu obitelj čovječanstva, među ljude, među ljudski rod. I želim vam da sudjelujete u ovom božanskom poslanju povjerenom Svetoj Obitelji unutar vaših obitelji, nadasve u životu tih obitelji, životu vjernom onome što je Božja volja za ljudsku obitelj i što je pokazao u Svetoj Nazaretskoj Obitelji.

Zatim, poslanje vas zove “ad extra”, poslanje znači “ići”, “podučavati”, ono što je Isus rekao apostolima na kraju svoga mesijanskog poslanja na ovoj zemlji. Ali Drugi Vatikanski Koncil vrlo dobro kaže da su ona dvanaestorica bili predstavnici čitavog novog Izraela, uključujući, naravno, i obitelj koja je temeljna stanica svakog naroda, starog i novog Izraela. Stoga njihovo poslanje mora zahvatiti obitelji: i to nastojimo ponovno otkriti, jer je to bilo kao malo sakriveno, nije bilo dovoljno vrednovano, nije bilo dovoljno ostvareno iako su u Crkvi bile mnoge dobre obiteljske tradicije; ali ova misionarska karakterističnost jest jedna određena novina.

Vjetar vašeg pokreta, ili bolje vašeg Puta, ide upravo za tim da ponovno otkrije ovu novost misionarske obitelji: Crkvu u status missionis, Crkvu kao cijelu misionarsku, obitelj u status missionis (stanju misije).

Želim vam da hodate – hodati znači također i micati se – da dobro hodate ovim putem koji ste pronašli na Neokatekumenskom Putu. Želim dati blagoslov svima vama ovdje nazočnima, onima koji se spremaju na poslanje u dalekim zemljama, a možda i ne tako dalekim, ne uvijek geografski, nego vrlo često duhovno dalekima od vjere, od kršćanske vizije života. Eto to je poslanje obitelji: da približi neku obitelj, koja se je udaljila od vjere, potrebna je prisutnost obitelji, svjedočanstvo obitelji, apostolat obitelji.