EUHARISTIJA PAPE IVANA PAVLA II. I SLANJE OBITELJI ZA “NOVU EVANGELIZACIJU”

EUHARISTIJA PAPE IVANA PAVLA II. I SLANJE OBITELJI ZA “NOVU EVANGELIZACIJU”

Blagdan Sv. Obitelji (Porto S. Giorgio), 30. prosinca 1988.

POSLANJE ISTINE, LJUBAVI I ŽIVOTA

“Sa svim vašim molitvama, vašim svjedočanstvom, sa snagom koju imate, trebate pomoći obitelji, trebate je zaštititi od svakog razaranja” – rekao je Ivan Pavao II. obraćajući se neokatekumenskim obiteljima koje se spremaju za poslanja i koje su današnjeg kasnog jutra, u petak, 30. prosinca sudjelovali u Svetoj Misi sa Papom u Porto S. Giorgiu, u centru “Servo di Jahvè”. Sveti Otac je u homiliji podsjetio prisutne da “je danas dan u kojem nam, preko našeg zbora, prije svega, treba govoriti Sveta Nazaretska Obitelj…”.

Ovo je tekst te homilije:

Hvaljen Isus Krist!

Predragi, živimo u Božićnom vremenu. U ovom vremenu živimo u vjeri veliko Božje Otajstvo. Otajstvo Presvetog Trojstva u poslanju. Znalo se, i to se potvrđuje da je Bog jedan jedinstven. Možemo prihvatiti također i ono što je Pavao rekao na Areopagu, da je Bog ono apsolutno, ono duhovno u kome živimo, u kome se mičemo, u kome jesmo. Ali se nije znalo, a i još danas mnogi teško prihvaćaju: duboku stvarnost Trojednog Boga, Onoga u kome živimo, u kome se mičemo. I On, Trojstvo u poslanju, nije samo apsolutno biće, veće od svih, nego je On Otac u svojoj beskrajnoj, nedokučivoj stvarnosti, koji rađa, rađa od vijeka, bez početka, svoju Riječ.

I s ovom svojom Riječi živi neizrecivo otajstvo Ljubavi; koja je Osoba, a ne samo međuosobni odnos; osoba je rođeni Sin, Duh, dahnuta ljubav.

Božić nas svake godine podsjeća na ovo Otajstvo Trojstva u poslanju, ovdje u betlehemskoj noći, ovo poslanje Sina, poslanog od Oca, da nam donese Duha po kojemu je bio začet od Djevice. Dolazi da nam donese ovog Duha. Evo, Božićna noć je ova noć u kojoj se stvarnost Boga-zajedništva, jedinstvo božanstva, apsolutno jedinstvo, jedinstvo zajedništva približava našoj ljudskoj pameti, našim očima, našoj povijesti i postaje vidljivo. To jest, postaje vidljivi skriveno Otajstvo, ″Mysterium absconditum a saeculis – Otajstvo skriveno od vjekova″; Otajstvo oduvijek skriveno objavljuje se, postaje vidljivo. Kroz ovu siromašnu stvarnost Gospodinova rođenja, jaslica, betlehemske noći, Marije i Josipa objavljuje se veliko Otajstvo Trojstva u poslanju. Evo našega Boga, evo našega Boga! Neizreciva li Otajstva! Tako moramo govoriti, mi moramo priznati, svjedočiti, svjesni svoje nedostatnosti pred nedokučivim Božjim Otajstvom, jedinstvo Božje, jedinstvo božanstva, a u isto vrijeme jedinstvo u zajedništvu.

Kroz ovo Božićno vrijeme sveta Majka Crkva nam daje da danas slavimo jedno drugo ljudsko Otajstvo: Svetu Nazaretsku Obitelj.

Mi promatramo ovu stvarnost, ovo Otajstvo Trojstva u poslanju: mi ga promatramo kroz Božićno vrijeme posebno duboko i napeto i sa silnom radošću jer ovo poslanje – Riječ poslana u svijet da govori u svojoj osobi o svome Ocu, o Božjoj stvarnosti, On, Riječ dolazi ove noći kao ljudsko novorođeno dijete, siromašno, lišeno svega: lišeno već u tom času – nije se moglo drugačije roditi. Nikakvo ljudsko bogatstvo nije moglo pružiti prikladno ozračjet koje bi odgovaralo ljudskom rođenju vječnog Sina Božjega. Samo ovo siromaštvo, ova napuštenost, ove jaslice, ona betlehemska noć mogla je to pružiti. Bilo je pravo da u onom gradiću nije mogao naći konačište.

Predragi, mi promatramo ovu božansku stvarnost, Presveto Trojstvo u poslanju,  a istodobno osjećamo kako su nedostatni naši ljudski pojmovi, naše ljudske siromašne riječi da govorimo o ovoj tajni. Ali onaj koji nam je bio poslan, Riječ, dolazi da govori i dolazi da nama omogući da govorimo. Štoviše, našao je najjednostavnije ljude da preuzmu ovu Riječ, ovu božansku Riječ: našao je najjednostavnije.

Moramo reći da danas promatramo obitelj u poslanju, jer Sveta Obitelj nije drugo, nego ovo: ljudska obitelj u božanskom poslanju. I ovdje, ova ljudska obitelj, kao vrlo mala zajednica, pokazuje se u isto vrijeme kao velika ljudska zajednica koja se nalazi u Božjem poslanju: to je Crkva. Crkva je, nadasve u Drugom vatikanskom koncilu, upoznala svoje obiteljsko obilježje, svoje misionarsko obilježje. Ona je velika obitelj u poslanju, ne možemo vidjeti obitelj izvan ovog konteksta: i ona je u poslanju. Unutar ove velike Obitelji-Crkve nalazi se svaka ljudska obitelj, svaka obiteljska zajednica kao obitelj u poslanju. Mnogo se govorilo o obitelji kao o najmanjem društvu, najtemeljnijem društvu, i sve je to istinito. Ali kad gledamo prvotno Otajstvo sastavljeno od Trojstva u poslanju ne možemo gledati obitelj izvan toga: i ona je u poslanju. I njezino je poslanje zaista ono temeljno, temeljno za božansko poslanje Riječi, za božansko poslanje Duha Svetoga, temeljno je.

Božansko poslanje Riječi je da govori, da svjedoči o Ocu. Obitelj je prva koja govori, prva koja objavljuje ovo Otajstvo, prva koja svjedoči o Bogu Ocu pred novim naraštajima. Njezina riječ je najučinkovitija.

Tako se svaka ljudska obitelj, svaka kršćanska obitelj nalazi u poslanju. Ona je poslanje Istine. Obitelj ne može živjeti bez Istine, štoviše ona je mjesto u kojem postoji krajnja osjetljivost za Istinu. Ako nema Istine u odnosu, u zajedništvu osoba – muž, žena, očevi, majke, djeca – ako nema Istine, kida se zajedništvo, uništava se poslanje. Vi svi znate kako je zajedništvo obitelji zaista tanko, osjetljivo, lako ranjivo. I tako se u obitelji odražava, zajedno s poslanjem Riječi, Sina, također i poslanje Duha Svetoga koji je Ljubav. Obitelj je u poslanju, i ovo je poslanje temeljno za svaki narod, za cijelo čovječanstvo; to je poslanje Ljubavi i života, to je svjedočanstvo Ljubavi i života.

Predragi! Ja sam vrlo rado došao ovamo. Vrlo sam rado prihvatio vaš poziv na blagdan Svete Obitelji da zajedno s vama molim za ono najtemeljnije i najvažnije u poslanju Crkve: za duhovnu obnovu obitelji, ljudskih i kršćanskih obitelji u svakom narodu, u svakoj zemlji, možda posebice u našem zapadnom svijetu, naprednijem, snažnije obilježenom znakovima i blagodatima napretka, ali i manjkavostima ovog jednostranog napretka. Ako treba govoriti o obnovi, o preporodu ljudskog društva, štoviše i Crkve kao ljudskog društva, mora se započeti od ove točke, od ovog poslanja. Sveta Crkvo Božja, ti ne možeš izvršiti svoje poslanje, ti ne možeš ispuniti svoje poslanje u svijetu ako ne preko obitelji i njezina poslanja.

Ovo je glavna svrha zbog koje sam prihvatio vaš poziv da budemo zajedno i da zajedno molimo u ovom društvu koje se nadasve sastoji od obitelji, supruga, djece, čak od itinerantskih obitelji. Lijepo je to. Vidimo da je i Nazaretska obitelj itinerantska obitelj. Ona je to bila odmah, već od prvih dana života Božanskog Djetešca, Utjelovljene Riječi. Ona je morala postati itinerantska obitelj, da, itinerantska, a također i izbjeglička.

Tolike bolne stvarnosti našeg vremena – na primjer stvarnost izbjeglica ili emigranata – već su utkane, prisutne u Svetoj Nazaretskoj Obitelji. Ali ona je za vas nadasve itinerantska obitelj jer ide svugdje: bilo da ide u Egipat, bilo da se vraća u Nazaret, ili da ide u Jeruzalem s dvanaestogodišnjim Isusom, uvijek svugdje ide kao itinerant da prenosi svjedočanstvo, poslanje obitelji, božansko poslanje jedne ljudske obitelji. Smatram da vi kao itinerantske, neokatekumenske obitelji činite to isto, da postavljate svrhu svoje itinerancije, a to je: da posvuda raznosite u razne najviše dekristijanizirane sredine svjedočanstvo o poslanju obitelji. To je veliko svjedočanstvo, ljudski veliko, kršćanski veliko, božanski veliko jer je takvo svjedočanstvo, poslanje obitelji, konačno upisano u trag Presvetog Trojstva. Nema na ovome svijetu neke druge savršenije, potpunije slike od onoga što je Bog: Jedinstvo, Zajedništvo. Nema neke druge ljudske stvarnosti koja bi više odgovarala, više ljudski odgovarala tom božanskom Otajstvu. I tako, noseći kao itineranti  svjedočanstvo svojstveno obitelji, obitelji u poslanju, vi posvuda raznosite svjedočanstvo Presvetog Trojstva u poslanju. I tako činite da raste Crkva, jer Crkva raste od ova dva Otajstva. Sva životnost Crkve, kako nas uči Drugi vatikanski koncil, dolazi konačno, ili poglavito od ovog otajstva trojstvo u poslanju. S druge strane nosite svjedočanstvo obitelji u poslanju koja nastoji hodati stopama Trojstva u poslanju. I tako se donosi poruka, betlehemska poruka, Božićna, radosna poruka. Znamo da je ova poruka, i prema predajama i običajima, uvijek povezana s ljudskim obiteljima. To je obiteljska svečanost. Ovoj svečanosti treba dati duboki smisao, punu dimenziju, ljudski punu, kršćanski punu, božanski punu jer je ovo ljudsko Otajstvo, ova ljudska stvarnost obitelji ukorijenjena u božanskom Otajstvu, Otajstvu Boga zajedništva.

Vi ste zajedništvo, zajedništvo osoba kao Otac, Sin i Duh Sveti. Vi ste zajedništvo osoba, vi ste jedinstvo. Vi ste jedinstvo i ne možete ne biti jedinstvo. Ako niste jedinstvo, niste ni zajedništvo, ako ste zajedništvo onda ste i jedinstvo. U ovom naprednom, bogatom, raskošnom svijetu ima mnogo obitelji koje gube svoje jedinstvo, gube zajedništvo, gube korijenje. Evo, vi ste itineranti da nosite svjedočanstvo ovih korijenja; to je vaša kateheza, to je vaše neokatekumensko svjedočenje: tako se govori o donošenju plodova svetog krštenja. Dobro znamo da sakrament ženidbe, obitelji, sve to raste u sakramentu krštenja, od njegova bogatstva. Rasti iz krštenja znači rasti iz vazmenog Kristova Otajstva, kroz sakrament vode i Duha Svetoga uronjeni smo u ovo vazmeno Kristovo Otajstvo a što je njegova smrt i njegovo uskrsnuće. Uronjeni smo da bismo našli puninu života,  i ovu puninu osobe, ali u isto vrijeme, u dimenziji obitelji – zajedništvu osoba – da ponesemo, da s ovom novinom života nadahnemo razne sredine, društva, narode, kulture, društveni život, ekonomski život… Sve je to za obitelj. Vi morate poći po cijelom svijetu da svima ponavljate da je to ″za obitelj″, a ne na račun obitelji. Da, vaš program mora biti posve anđeoski, hrabar, hrabar u svjedočenju, hrabar u pitanju, u pitanju pred svima, nadasve pred našom braćom, pred ljudskim osobama, pred našim sestrama, svim ovim obiteljima, svim ovim bračnim parovima, svim ovim pokoljenjima. Ali i pred drugima. S ovim velikim svjedočenjem – obitelj u poslanju kao slika Presvetog Trojstva u poslanju – mora se prenositi dalje i program, rekao bih, društveno-politički, društveno ekonomski. Obitelj je uvučena u sve to i može biti potpomognuta, nošena naprijed, povlaštena ili može biti uništena.

Morate sa svim svojim molitvama, svojim svjedočenjem, svojom snagom morate pomoći obitelji, morate ju zaštititi protiv svakog uništenja. Ako nema druge dimenzije u kojoj se čovjek može izraziti kao osoba, kao život, kao ljubav, mora se reći također da nema drugog mjesta, druge sredine u kojoj čovjek može biti više uništen. Danas se čini mnogo toga da se normaliziraju ta uništenja, da se ozakone ta uništenja: uništenja duboka, duboke rane čovječanstva. Čini se mnogo da se to sistematizira i ozakoni. U tom smislu govori se: ″zaštititi″. Ali obitelj se ne može istinski zaštititi ako se ne uđe u korijenje, u duboke stvarnosti, u njezinu intimnu narav. A ta njezina intimna narav jest zajedništvo osoba na sliku i priliku božanskog zajedništva. Obitelj u poslanju, Trojstvo u poslanju.

Predragi, ne želim nastaviti, ne želim duljiti. Ostavljam vam ova razmišljanja koja mi tako spontano dolaze. Danas je dan u kojem nam mora nadasve govoriti Sveta Obitelj, a ovo je moja ponizna molitva: da ova sveta Nazaretska Obitelj preko našeg zbora, preko naših pjesama, preko naših molitava i preko ove moje riječi govori svima vama.

Amen.