AUDIJENCIJA SVETOG OCA IVANA PAVLA II. S MLADIMA KOJI SU SUDJELOVALI NA SUSRETU PRIPRAVE ZA SVJETSKI DAN MLADIH U DENVERU

AUDIJENCIJA SVETOG OCA IVANA PAVLA II. S MLADIMA KOJI SU SUDJELOVALI NA SUSRETU PRIPRAVE ZA SVJETSKI DAN MLADIH U DENVERU

Dvorana Pavla VI. (Vatikan), 28. ožujka 1993.

Dana 28. ožujka, Sveti Otac primio je u audijenciju oko osam tisuća mladih s Neokatekumenskog puta koji su u auli Pavla VI. imali sastanak priprave na Svjetski dan mladih što će se održati u kolovozu, u Denveru. Sa mladima su bili Kiko Argüello i Carmen  Hernàndez. Susretu su prisustvovali kardinali Pio Laghi i Camillo Ruini, nadbiskupi Crescenzio Sepe i Massimino Romero de Lema, te biskupi Paul Cordes i Giulio Salimei. Mladima koji su većinom došli iz središnje Italije, Papa je uputio slijedeće riječi:

Kad sam vidio ovo veliko mnoštvo – sigurno veliki zbor – i kad sam doznao da svi idu u Denver, mislio sam: Ma gdje će ovi neokatekumeni naći potrebni novac? Možda kane poći pješice ili plivajući, ali teško je na to i misliti…

Znam da ste cijelog dana bili ovdje, u ovoj dvorani. Nisam obaviješten što ste ovdje radili čitav dan, nisam ni pitao. Ipak, vidio sam zadnji dio, Predstavljanja zvanja, i gledajući to moglo bi se reći: “Evo Kiko stvara zvanja!” Ali, Bogu hvala, Kiko nije taj koji ih stvara – možda ova riječ nije točna, ali kad je već jednom upotrijebljena: Duh Sveti je taj koji stvara zvanja preko raznih ljudskih sredstava: preko pokreta – ah, nije pokret, nego je Put – preko cijele ove organizatorske i ljudske strukture, vidljivo je, ali koja je otvorena utjecaju, nadahnuću Duha Svetoga.

Ja se pitam gdje je jezgra ovog procesa koji preko Neokatekumenskog puta, preko raznih osoba, preko raznih okolnosti, proizvodi, pobuđuje i nadahnjuje svećenička zvanja i posvećeni redovnički život. Uvjeren sam da je punctum saliens, polazna točka, svega ovog otkriće bogatstva božanske i sakramentalne dubine krštenja. Naše je prvo zvanje ono krsno. U svetom krštenju, u tom sakramentu ex aqua et Spiritu Sancto, i u ovom preporađanju u smrti Krista i u njegovu uskrsnuću nalaze se sva zvanja, kao u korijenu.

Jedno duboko, proživljeno, otkriće krštenja donosi sobom kao moguće, štoviše potrebno, otkriće života kao zvanja.

Ovdje se razumije smisao naziva: Neokatekumenski put. Katekumenat je bio tradicija u prvim stoljećima Crkve, a još je i sada u misijskim zemljama, i veliko je dobro za Crkvu, priprema kršćane, priprema zvanja. Vi ste bili kršteni još u vašem djetinjstvu, možda u prvim danima vašeg života. Katekumenat mora doći poslije radi otkrivanja bogatstva svetog krštenja, tih bogatstava božanskih i ljudskih, kojih je mnogo. Pokazao ih je Sv. Pavao, posebno u poslanici Rimljanima, ali danas bi se mogao napisati jedan opširniji i podrobniji komentar o bogatstvima koja su svojstvena krštenju, a ta su bogatstva ujedno božanska i ljudska. Jedno od tih bogatstava je upravo to što krštenje nije statičko. Moglo bi se proći samo jedan put, i dosta. Pođe se u jedan moment života i dosta. Zapiše se u župne knjige i dosta. Ali ne, nije statičko, dinamičko je: izaziva upravo jedan put kršćanskog života. Ali taj put može ostati neotkriven. Vaš Neokatekumenski put pomaže otkriti onaj krsni put – ona krsni put koji počinje sa sakramentom krštenja- koji svakog od nas može dovesti do jednog zvanja, prije svega općeg kršćanskog zvanja. Već biti kršćani divno je zvanje, a dobro znamo da unutar kršćanskog zvanja što je poziv sviju vjernika, svih krštenih im različitih zvanja. Brak je, sigurno, sakrament i zvanje. Ako ga uspoređujemo s drugim kategorijama, nema načina za uspoređivanje, nema upravo kršćanskog uspoređivanja: brak je veliko zvanje: sacramentum magnum, kako kaže Sv. Pavao u poslanici Efežanima.

Ali ima jedan raspored u Crkvi, jedan nadnaravni raspored, zvanja su uređena polazeći od Crkve. Polazeći od Crkve ona su potrebna, neophodna su zvanja što smo ih danas vidjeli nazočne. Neophodna su, i mi dobro znamo kako su neophodni svećenici u Crkvi, i kako su s jednog drugog gledanja neophodne posvećene osobe, redovnice, redovnici, kontemplativci i apostoli: svi su aktivni na jedan određeni način i svi su na jedan određeni način kontemplativni; svi su neophodni da bi živio cijeli ovaj organizam, a to je Crkva.

Eto, htio sam dati mali komentar ovom vašem današnjem zboru, ovoj pripravi za susret u Denveru. Činite dobro što se pripravljate, jer mora biti veliko iskustvo vjere, krsne vjere u Denveru, kao što je bilo u prethodnim svjetskim danima mladeži: Rim, Buenos Aires, zatim Santiago de Compostela, i zadnja Czestochowa.

Želim vam da nastavite ići ovim putem koji ste otkrili zahvaljujući Neokatekumenskom putu; ovim putem kršćanskog života, kršćanskog poziva koji svi imamo. Želim vam, također, da nastavite ići ovim putem svećeničkog poziva i posvećenog života koji ste isto tako otkrili zahvaljujući Neokatekumenskom putu. Želim vam i da idete u Denver, iako nemate mnogo novaca, naći ćete već neki način. Ne znam kako, ali hoćete.

Put znači također i putovanje. Stoga vam želim: “Sretno putovanje!”