40 GODINA PUTA U ISTRI

40 GODINA PUTA U ISTRI

Objavljeno 30.03.2019., Biskupija-porecko-pulska.hr

U subotu, 30. ožujka, uoči četvrte korizmene nedjelje, u Pazinu je svečano proslavljena četrdeseta obljetnica postojanja Neokatekumenskog puta u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.

U dvorani Pazinskog kolegija, pred oko 700 članova Neokatekumenskog puta iz raznih dijelova Istre, misno slavlje predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša uz koncelebraciju 40ak svećenika. Na skupu su nazočili članovi 32 zajednice iz 12 istarskih župa koliko ih trenutno postoji u Istri. Među koncelebrantima su bili: generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, kancelar preč. Sergije Jelenić, rektor Sjemeništa Redemptoris Mater u Puli preč. Piergiorgio De Angelis, rektor Sjemeništa Redemptoris Mater u Trstu mons. Janez Oberstar, rektor Sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu preč. Michele Capasso i ravnatelj Pazinskog kolegija preč. Alejandro Castillo.

Pozdrave gostima, predstavljanje zajednica te ukratko o plodovima puta izrekao je dr. sc. Stipan Trogrlić, a pregled povijesne kronologije Puta u Istri okupljenima je predstavila Mileva Trogrlić.  Pokret koji su 1964. godine među siromasima naselja Palomeras Altasa u Madridu osnovali Kiko Arguello i Carmen Hernandez u Istru su 1979. godine donijeli katehisti iteneranti Giacomo Ranieri, Lucia Toso i Giorgio Carnelos. Lucia Toso je nazočila skupu te je okupljenima uputila prigodnu riječ. Uz pozdrave upućene svim nazočnim prezbiterima dr. Trogrlić se je posebno prisjetio vlč. Ljubomira Bilića, nekadašnjeg župnika Svetvinčenta, koji je potekao iz Neokatekumenskog puta, a preminuo je 2012. u 44. godini života i 10. godini svećeništva.

Neokatekumenski put je u Istri prvi prihvatio tadašnji župnik pulske katedrale pok. mons. Vladislav Premate, kojemu je o tome tada novome pokretu govorila gđa Ana iz Padove, rođena u Puli. Ona je  nazočila proslavi obljetnice. Nedugo zatim Put su prihvatili i drugi svećenici i redovnici, uz ostale i o. Bernardin Filinić, tada župnik sv. Josipa i o. Stanko Škunca, tadašnji župnik sv. Antuna, koji su također nazočili proslavi. Kateheze je pohađao i tadašnji generalni vikar mons. Antun Bogetić. On je kasnije, kao biskup, u prosincu 1991. osnovao Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater koje je do sada dalo 73 svećenika, 3 đakona, od čega je 47 zaređeno za Porečku u Pulsku biskupiju, a 30 ih ondje i djeluje. Neokatekumenski put nadalje njeguje karizme laika u poslanju i missio ad gentes, a od prošle godine su počeli i poseban rad s adolescentima kroz program Postkrizma.

Uz dopuštenje tadašnjeg ordinarija, mons. Dragutina Nežića, kateheze su započele 30. siječnja 1979. godine, a ulazna konvivencija završila je 25. ožujka 1979. na blagdan Blagovijesti. Nastale su tri zajednice. Iz katehizacije u župi Katedrala: 1. zajednica katedrale i 1. zajednica  sv. Antuna, te iz kateheza u župi sv. Josipa 1. zajednica sv. Josipa. Slijedeće godine kateheze su se ponovile u sve tri spomenute župe i u župi sv. Pavla u Puli. Prva godišnja konvivencija za zajednice Splita, Ljubljane i Pule održana je od 25. do 28. listopada 1979. u Postojni. I od tada se ove godišnje konvivencije, koje su priprema za evangelizaciju u tekućoj godini, održavaju u kontinuitetu sve do danas. Isto tako neprekidno od 1982. zajednice slave Uskrsno bdijenje. Godine 1986. započele su kateheze u Poreču, a 1990. u Pazinu.

Na blagdan Preobraženja Gospodnjeg, 6. kolovoza 1990. Kiko, Carmen i otac Mario, na poziv biskupa Bogetića, došli su u Pazin te u zgradi Pazinskog kolegija sudjelovali na sastanku na kojem je, uz biksupa Bogetića bio tadašnji riječki nadbiskup i metropolita mons. Antun Tamarut, pedesetak istarskih svećenika te nekolicina starijih katehista.  Kiko je govorio o potrebi evangelizacijskog pastorala, poslanju Crkve i implementaciji Koncila u župe. Taj  susret bio je jedan snažan duhovni poticaj, jer su se te godine održale kateheze u mnogim župama.

Nakon što je prvo otvoreno u Rimu 1987. godine, mons. Antun Bogetić želio je i u Istri  otvoriti Biskupijsko misijsko sjemenište „Redemptoris Mater“. Želja mu se ostvarila 8. prosinca 1991., a u listopadu iste godine sedmorica prvih sjemeništaraca-bogoslova dolazi u Pulu. Stanovali su u obiteljima i svakodnevno putovali u Rijeku na studij teologije, istaknuto je u predstavljanju.

Kroz naredne godine redovito su se održavale kateheze u župama u kojima su već postojale zajednice, ali i u novim župama. Evangelizacija redovito počinje nakon godišnje konvivencije na kojem se dogovaraju i formiraju ekipe katehista, te mjesto i vrijeme održavanja kateheza. U svakoj ekipi nalazi se jedan prezbiter. Kateheze se obično održavaju u korizmi i došašću. Budući da se Put odvija po etapama, utvrđuje se i pojedine etape za određene zajednice. Formacija podrazumijeva 4 faze: kerigmu, pretkatekumenat, katekumenat i izabranje, od kojih svaka nosi svoje specifičnosti.

Veliki događaj za Neokatekumenski put bilo je definitivno odobrenje Statuta 11. svibnja 2011. na svetkovinu Duhova. Odobrenjem Statuta Sveta Stolica jamči da ovaj itinerarij kršćanske inicijacije, omogućen ponovnim otkrivanjem katekumenata na Drugom vatikanskom saboru i življen u malim zajednicama, bude zaštićen u svojim specifičnim obilježjima i u svom kontinuitetu. Sveti Otac Ivan Pavao II. priznaje Put kao „itinerarij katoličke formacije valjan za društvo i za današnja vremena“.

Najstarija zajednica, 1. zajednica pulske katedrale, zajedno s članovima 1. zajednice sv. Antuna i 1. zajednice sv. Ivana, završila je Put 2011. godine obnovom krsnih obećanja u Uskrsnom bdijenju u Eufrazijevoj bazilici, koje je predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan.

Godine 2015. kateheze su održane u Vodnjanu, a 2016. u Rovinju.. Najmlađa zajednica osnovana je prije tjedan dana, istaknuo je na predstavljanju, te je zaključno pojašnjeno da „Neokatekumenski put nije sam sebi svrhom, nego ima za cilj dovesti nas do ozbiljnog istinskog i intimnog odnosa s Isusom Kristom, kako bismo onda, kao odrasli kršćani, postali svjedoci i navjestitelji Radosne vijesti.“

Sjemenište je, u kojem se trenutno nalazi 25 bogoslova iz 11 zemalja diljem svijeta predstavio je rektor preč. Piergiorgio De Angelis.

Biskup je u prigodnoj homiliji, govoreći o prispodobi o Milosrdnom ocu istaknuo kako se i mi mnogo puta možemo prepoznati u mlađemu sinu koji je otišao od Oca, ne nužno fizički, već u krivom moralnom smjeru. Govoreći o starijem sinu biskup je rekao da on predstavlja sve one koji provode slovo zakona, ali bez ljubavi prema bližnjemu, takav stav može dovesti do zavisti i protivljenja obraćenju drugoga. Govoreći o očevoj gesti biskup je istaknuo kako je ta gesta čin milosrđa, djelotvorne ljubavi prema bližnjemu.

Naš je život put, rekao je nadalje biskup, i sigurniji smo kada nas na tome putu prati netko iskusan; zahvalio je katehistima Puta koji prate članove zajednica na njihovom putu vjere, kako bi oni mogli drugima biti put, primjerom.

To što ste ovdje znak je da ste kušani i prokušani rekao je biskup obraćajući se članovima Puta.

U ime biskupije mons. Kutleša je izrekao zahvalu Luciji i Giacomu te svim katehistima na svemu što su činili i čine. Zahvalio je na poseban način svim dosadašnjim i sadašnjem rektoru pulskog sjemeništa istaknuvši kako je njegova suradnja s preč. De Angelisom vrlo plodonosna te da se nada da će se tako i nastaviti. Istaknuo je da u intenzivnoj suradnji nikada nisu imali spornih pitanja.

Na kraju je uputio zahvalu, u ime biskupije i svoje osobno, svim okupljenima, na svemu što čine. Imate punu podršku biskupije, nastavimo dalje na Njivi Gospodnjoj, jer ako jedni s drugima surađujemo naše će djelo napredovati i rasti. Jednako tako, i ako bude problema, kao i u svakoj obitelji, trebamo ih, u duhu jedinstva i u duhu ljubavi, rješavati na dobro svih nas i cijelog naroda Božjega, rekao je biskup.

Misno slavlje glazbeno su animirali bogoslovi iz pulskog sjemeništa te kantori iz raznih istarskih zajednica.

Ukratko o plodovima Puta u Istri (iz izlaganja dr. Trogrlića):

Iz Pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa, koje je 8. prosinca 1991. osnovao tadašnji porečki i pulski biskup mons. Antun Bogetić, do sada su zaređena 73 svećenika i 3 đakona, 47 svećenika je inkardinirano u Porečku ni Pulsku biskupiju, a 30 ih djeluje na području Biskupije.

U ovim malim zajednicama, Gospodin je podigao i razne karizme:

  • karizmu duhovnih zvanja – Iz istarskih zajednica do sada je zaređeno 5 svećenika, u raznim sjemeništima trenutno je 8 bogoslova, jedna sestra je benediktinka na Pagu.
  • karizmu obitelji ili braće i sestara poslanju koje na razne načine služe potrebama mjesne Crkve. U tom poslanju su ili su bile 3 obitelji i jedna djevojka.

U misso ad gentes kao novom obliku evangelizacije u potpuno sekulariziranim sredinama su dvije obitelji u Sarajevu i Bitoli.

U Istri su dvije obitelji, s djecom, u poslanju: jedna iz Napulja, druga iz Venecije.

Mnogi mladi potpomognuti vjerom, koja pomalo raste na ovom Putu, ušli su kršćanski brak, otvorili su se životu i imaju brojnu djecu.

Od 2018. u Biskupiji se započelo s programom Postkrizma. Radi se o pomoći adolescentima da nakon sakramenta Potvrde ne odu iz i od Crkve, gdje u domu obitelji i kumova vide prisutnost Duha Svetoga i važnost obitelji.